BARICA (Barbarea vulgaris)



Ostali nazivi: SVETA BARBARA, REPNICA, RITNJA, DIČAK



Stabljika je uspravna, gola, uzdužno duboko izbrazdana i dobro razgranjena. Donji listovi su neparno perasto razdeljeni na mnogo režnjeva i veliki; gornji listovi kraći, jajasti, režnjeviti ili grubo nazubljeni. Svi su listovi sjajni i goli, srazmerne debljine i tamnozelene boje. Cvetovi su bogati, stoje na vrhovima ogranaka ili stabljike i sastoje se od zlatnožutih cvetova sa dugim laticama. Biljka cveta od aprila do jula.
Uspeva na vlažnom i peskovitom zemljištu,uz reke, nasipe, vlažne njive i livade. Na kultuvisanom zemljištu je uporan korov. U nekim zemljama (Škotska, Engleska) nekada se često i mnogo gajila u baštama. Naziv SVETA BARBARA ova biljka je dobila u predelima gde je preovlađujuće stanovništvo katoličke veroispovesti jer je ova biljka zelena i zimi pa se može ubrati za jelo čak i 4-og decembra, na dan svete Barbare, po katoličkom kalendaru.

U ISHRANI:

U toku blagih zima, od novembra do druge polovine marta, prizemni listovi se beru za jelo i koriste kao pikantna salata - naročito u decembru i januaru kada nisu prisutne druge vrste divljeg povrća. Od kraja marta listovi postepeno postaju gorki ali se i tada mogu koristiti ali uz višekratno menjanje vode prilikom kuvanja. Tada se upotrebljavaju na način na koji se to čini sa drugim (kultivisanim) vrstama povrća kao što su blitva ili zelje. Kada biljka procveta – listovi više nisu za jelo. Ali, grozdaste cvasti (cvetni pupoljci) se, pre nego što se biljka rascveta, mogu koristiti ali takođe uz dvokratno menjanje vode u kojoj se kuvaju; koriste se na isti način kao i kultuvisane prokule (prokelj). U mnogim gradovima SAD prizemni listovi barice prodaju se i koriste kao zdravo, organski gajeno povrće. U Zapadnoj Evropi ova biljka se takođe koristi kao zdravo povrće ali se i uzgaja kao sorta zimske salate (podvrsta Barbarea praecox) čiji ukus je nešto oštriji ali ugodniji i cenjeniji nego kod obične barice (Barbarea vulgaris).



HOMEOPATIJA:

Sama porodica biljaka kojoj pripada barica ( Brassicaceae) u homeopatiji je prisutna sa najmanje 5 vrsta ali barica nije među njima. Mada botanički povezane, biljke koje pripadaju ovoj porodici imaju veoma razgranato i različito dejstvo kada se radi o njihovoj homeopatskoj primeni.
Uopšte, biljke koje pripadaju ovoj porodici, kao homeopatski lekovi, imaju izraženo dejstvo na: digestivni sistem (posebno želudac i creva), srce, urinarni trakt, oči, nos i uho; neke biljke iz ove porodice su izuzetan lek za pojedine probleme reproduktivnih organa kod žena (Thlaspi bursa pastoris) dok pojedine homeopate (dr. A.Hard) sugerišu upotrebu jedne od biljaka iz ove porodice (Thiosinaminum) kao lek – protiv starenja!