Osnovni homeopatski pojmovi

  • Vitalna sila
    Ključni pojam u homeopatiji koji objedinjuje parcijalna viđenja čoveka i objašnjava njegovu celovitost. Nastao od lat. reči vita(ae) – što znači život – vitalna (tj. životna) sila predstavlja energiju koja prožima čoveka neprestano održavajući ceo organizam u stanju ravnoteže preko pojedinačnih funkcija organa i sistema u njemu.
    Kada nestane vitalna sila, funkcije se gase i organizam umire.
    Kada je vitalna sila poremećena (u bolesti npr.) vitalna sila pokušava da povrati poljuljanu ravnotežu i mi to osećamo kao akutni problem ili tegobu (kašalj, visoka temperatura, svrab, dijareja..)
    U drugim holističkim sistemima pojam "vitalna sila" ekvivalentan je pojmu "či" (trad. kineska medicina) ili "ći" (makrobiotika), "prana" (ajurvedska medicina), "R Lung (tibetanska medicina). U savremenim interpretacijama često se pominje "vitalitet" ili ili "vitalnost" kao sinonim za vitalnu silu.
  • Zakon sličnosti
    Suština homeopatskog lečenja: prirodna supstanca koja može izazvati određene simptome kod zdrave osobe – u homeopatiji se koristi za lečenje upravo tih simptome kod bolesne osobe. Npr. homeopatski lek urtica urens koji se pravi od koprive – koristi se za lečenje kožnih promena koje su slične onima koje kopriva izaziva na koži zdrave osobe (zakon sličnosti: slično leči slično).
  • Prijemčivost
    Svaka osoba različito reaguje na određenu bolest zbog toga što je prijemčivost svakog pojedinca u odnosu na tu bolest različita. Prijemčivost s jedne strane u velikoj meri zavisi od konstitucije (jer genetsko nasleđe ima značaj uticaj) a sa druge strane na prijemčivost utiču i drugi faktori: stil života, način ishrane kao i faktori koji inače pogoršavaju stanje organizma (alkohol, kafa, cigarete, nedovoljno sna..) Korekcija načina života, uravnotežena ishrana, odgovarajući homeopatski lek i dr. pozitivni uticaji, umanjuju prijemčivost ljudi za mnoge bolesti.
  • Mijazam
    Ovaj pojam povezan je sa prijemčivošću: analizirajući hronične slučajeve kod kojih je u prvo vreme imao dobre rezultate ali su se simptomi bolesti, iz nekog razloga i nakon nekog vremena, vraćali – Haneman je došao do zaključka da se radi o nekoj vrsti poremećaja, "greške" u samoj vitalnoj sili koja je nastala kao posledica supresije (potiskivanja) i nazvao ju je mijazam. Na osnovu višegodišnjih istraživanja i upoređivanja slučajeva klasifikovao je sve mijazme na tri osnovna tipa: Psoru, Sikozu i Sifilis.
  • Ispitivanje lekova
    Svaki homeopatski lek prolazi proces ispitivanja (tj. dokazivanja dejstva) tako što se daje jednoj grupi zdravih pojedinaca a drugoj, kontrolnoj grupi se daje placebo (pri čemu ispitanici to ne znaju). Simptomi koji se pojave precizno se beleže, prate i upoređuju. Dobijeni podaci se obrađuju i tek na osnovu detaljno dobijenih i sistematizovanih informacija o simptomima koje je taj lek izazvao – dobija se slika bolesti odn. poremećaja koji se tim lekom mogu tretirati kod obolelih. Svi simptomi koji su se pojavili u stvari su tzv. slika leka.
  • Potenciranje leka
    Kako je simptom na fizičkom nivou (telo) povezan sa mentalnim (misao: stav, način razmišljanja..) i emotivnim aspektom čoveka (emocije: strah, tuga..) i kako se sam simptom izmešta i menja tokom vremena onako kako vitalna sila, uvek dinamična, pokušava da vrati organizam u stanje ravnoteže – tako i homeopatski lek mora pratiti to (dinamično) kretanje i promene u vitalnoj sili odn. organizmu u celini. Zbog toga se homeopatski lekovi potenciraju. To se postiže na dva načina: 1) razblaživanjem leka i 2) protresanjem (sukusijom) istog. Ovo utiče na dejstvo leka; stepen razblaženja odn. broj sukusija određuje homeopata na osnovu procene trenutnog stanja organizma tj. stanja vitalne sile u njemu.
  • Princip prepisivanja jednog leka
    S obzirom da vitalna sila prožima čoveka u celosti – homeopatski lek nije samo "lek za jetru" ili "lek za srce" i sl. već "informacija" za vitalnu silu odn. za organizam u celini. Ne može se npr. obolela jetra (telo) odvojiti od akumuliranog besa (emocije) npr. kao što se ni taj bes ne može odvojiti od mentalnog nivoa čoveka (misli o netrpeljivosti) jer su svi čovekovi nivoi neodvojivi jedan od drugog i simultano funkcionišu. Homeopatski lek je "poruka" vitalnoj sili koju ona dešifruje i prepoznaje – korigujući nastale poremećaje svuda gde se ona nalazi odn. na svim nivoima istovremeno.
  • Put izlečenja (Heringov zakon)
    Konstantin Hering, jedan od najistaknutijih Hanemanovih sledbenika, postavio je osnovne principe toka izlečenja koji se mogu pratiti kroz pomeranje simptoma:
    • • od unutra ka spolja: ukoliko se simptomi kreću od unutrašnjih organa prema koži - lečenje se odvija u dobrom pravcu i prepisani lek je dobar;
    • • od važnijih organa ka manje važnim: ako se simptomi povlače sa vitalnih organa (srce, npr.) i idu na organe koji nisu životno važni (zglobovi ili tetive, npr.) – tok lečenja je povoljan;
    • • od gore prema dole: ukoliko pacijent ima, recimo, kožne promene na glavi ili oko vrata a nakon uzimanja leka se ti simptomi spuste na kožu oko stomaka – to je znak da se organizam postepeno oporavlja i da je tok lečenja povoljan;
    • • od najnovih simptoma ka starijim: ako se simptomi povlače obrnutim redosledom od redosleda njihovog nastanka odn. ako se prvo povuku simptomi koji su se nedavno pojavili a najduže se zadrže oni koji su odavno prisutni – prepisani lek je dobar i prati prirodan tok izlečenja.